.
neka ga. nek stoji. ko jebe dušmane.
neka ga. nek stoji. ko jebe dušmane.
dakle, jedan profesor je lud. opičen. opsjednut sexom. i bilo mi je neugodno par puta jer je pričao delikatne priče i gledao ravno u mene. zašto, o, zašto? mislim da se nisam crvenila. nadam se da nisam. hahaha. najjača izjava: ”žene siluju muškarce. jako je teško, ali i žene siluju muškarce, vjerujte mi!” aaaaa. predobro….
volim dane kao što je ovaj. možda bi bilo još ljepše da je sunčano, ali kao što rekoh u prošlom postu – pada kiša, i ja sam sretna, jer pada kiša i… i tako :D. na faksu se ismijah plaho. ne mogu se sad sjetit čemu, mogu se sjetiti kome (naravno da je superblogger u…
pričamo danas prijateljica i ja jedna drugoj šta su nam sve lijepo pričali bivši, pa raskinuli. ovaj je moj: ”rekao mi je da mu nisam svjetlo na kraju tunela, nego cijelo osvjetljenje u tunelu. i dan poslije raskinuo.” ”ali vidiš… kako ti nije palo na pamet – on je u tunelu.” malo je falilo da…
bila sam na kafi danas s prijateljem iz zagreba i njegovom curom… i baš mi je bilo lijepo… u zadnje vrijeme mi je lijepo s kim god da izađem… ovaj ramazan i ovo vrijeme baš daju atmosferu ovim danima. i to mi se sviđa. prvi put uživam u jeseni. jer mi skreće misli. sinoć… po…
danas napisah kolegici s faksa (:D) u poruci nešto što tek tad skontah. uvijek se treba radovati tuđoj sreći. čija god da je… cijeli život me prati osjećaj da mi se vraća sve onako kako sam zaslužila – ne svojim djelima, nego svojim mislima. ako bi mi neko ispričao neku svoju nesretnu priču, i ako…
hladno je. malo puno hladno. ali je zato pravi gušt sjediti u titu, sa nogama na mlakom radijatoru. došlo je payback time. nisam osvetoljubljiva. ali volim raditi ljudima ono što oni meni rade, a što mi ne odgovara. (osim ako nisu u pitanju glupa, nezrela dobacivanja… to sam prerasla davno. i to ide na njihovu…
završi ljeto. zvanično ne još… ali ova hladnoća i kiša najavljuju jesen. i lišće na vilsonovom. ja obožavam ljeto, sunce i vrućinu… ali dobro mi je došlo ovo. ljeto se ne osjeti u zraku. i ne podsjeća me na zadnjih par mjeseci… ona španjolska sapunica se završila tragično. za mene. možda sam postala zla, pa…
sinoć, pred ulazom u haustor, kao da me čekao mali cukica. kad sam ga počela maziti, uspravio se i stavio mi šapicu u ruku. samo sam sjela i plakala. nemam više s kim dijeliti te sitne radosti…
hvala bogu, desilo se nešto, pa sam uspjela naići na par stvarno dobrih romana u onoj mojoj jadnoj biblioteci. prvi je anđelin pepeo, franka mccourta… istinita priča o njegovom djetinjstvu. nastavak teško da ću naći… zatim čovjek i dječak tonija parsonsa… mislila sam da će to biti još jedan od onih romana koji ti samo…